
Rubela
Rubeola je akutna bolest uzrokovana virusom koji se prenosi kapljicama i u direktnom kontaktu sa sekretom iz nosa i ždrela inficiranih osoba. Simptomi bolesti su blagi i kod dece i kod odraslih, a 25-50% inficiranih nema simptome. Inkubacija iznosi obično 14-23 dana, nakon čega dolazi do pojave temperature, malaksalosti, ospe i uvećanja određenih limfnih žlezda. Ospa kod rubela infekcije je bleđa i nije u slivenoj formi, kao kod malih boginja.
Infekcija virusom rubele tokom trudnoće može zahvatati sve organe ploda i izazvati pobačaj, kongenitalne anomalij ili mrtvoređenost. Više od 90% fetusa majki koje su inficirane tokom prvih 11 nedelja trudnoće razviće teške defekte koji čine kongenitalni rubela sindrom (KRS). Manifestacije KRS mogu biti prolazne (npr. purpura), trajne malformacije (npr. gluvoća, defekti CNS, kongenitalne srčane mane, katarakta) ili kasne manifestacije (npr. šećerna bolest, zapaljenja štitne žlezde, autizam). Oštećenje sluha se javlja u 70-90% slučajeva i u 50& dece to je jedini znak KRS.
Zauške
Zauške su bolest koju izaziva mumps virus, a prenosi se kapljičnim putem i kontaktom sa pljuvačkom inficirane osobe. Inkubacija je od 12 do 25 dana. Oboljenje je praćeno temperaturom, otokom i bolom jedne ili više pljuvačnih žlezda. Moguće komplikacije su zapaljenje polnih žlezda, aseptički meningitis, encefalitis, gluvoća. Imunitet nakon obolevanja je doživotan. Bolest se najčešće javlja kod dece u uzrastu 5-9 godina, mada mogu da obolevaju i adolescenti i odrasli. U približno 30% slučajeva simptomi su blagi i ne ukazuju na bolest ili je infekcija bez simptoma. Veliki broj infekcija kod dece mlađe od dve godine je bez kliničkih simptoma. Više od 95% vakcinisanih razvija imunitet koji je dugotrajan, a verovatno i doživotan.
Zahvaljujući dugogodišnjoj primeni vakcine na ovim prostorima od 1981. godine, bolest se poslednjih godina registruje kod pojedinačnih slučajeva ili u epidemijama u kolektivima kod nevakcinisane i nepotpuno vakcinisane dece.
Male boginje
Male boginje su jedna od najzaraznijih akutnih bolesti koju izaziva morbili virus. Bolest se prenosi kapljicama ili u direktnom kontaktu sa zaraženom osobom. Inkubacija je obično od 10 do 12 dana, a bolest karakteriše: temperatura, malaksalost, crvene i suzne oči, curenje iz nosa, kašalj i karekteristična crvena ospa. Komplikacije bolesti sa težom kliničkom slikom su moguće kod mlađih od pet i starijih od 20 godina. Pad imuniteta posle bolesti može da traje nekoliko nedelja i razlog je povećane osetljivosti na druge infekcije. Nevakcinisana deca su u najvećem riziku od obolevanja, kao i svaka osoba bez imuniteta (bilo da je nevakcinisana ili nepotpuno vakcinisana ili nije bila u prilici da oboli od ove bolesti). Osobe koje su preležale male boginje su zaštićene do kraja života.
Zahvaljujući dugogodišnjoj primeni vakcine na ovim prostorima od 1971. godine, bolest se poslednjih godina registruje kod pojedinačnih slučajeva ili u epidemijama uglavnom u romskoj populaciji koja je nevakcinisana.
Vakcina protiv morbila, zaušaka i rubele (MMR)
Aktivna imunizacija protiv malih boginja, zaušaka i rubele
Primarna vakcinacija protiv malih boginja, zaušaka i rubele sprovodi se kod dece od navršenih 12 meseci jednom dozom kombinovane žive vakcine protiv malih boginja, zaušaka i rubele – MMR vakcina (M-M-R-VaxPRO) i treba je sprovesti pravovremeno do navršenih 15 meseci života.
Revakcinacija (druga doza) protiv malih boginja, zaušaka i rubele sprovodi se primenom MMR vakcine (M-M-R-VaxPRO) pre upisa u prvi razred osnovne škole, a izuzetno u toku prvog razreda osnovne škole.
Neimunizovana i nepotpuno imunizovana lica (izuzev onih kod kojih postoje trajne kontraindikacije) treba da se vakcinišu nedostajućim dozama MMR vakcine do navršenih 18 godina života, a prema epidemiološkim indikacijama i kasnije. Minimalni razmak između davanje dve doze MMR vakcine iznosi četiri nedelje.
Aktivna imunizacija protiv malih boginja može se započeti i kod dece uzrasta od šest do 12 meseci života prema epidemiološkim indikacijama. U tom slučaju ponovna vakcinacija sprovodi se jednom dozom vakcine u uzrastu od navršenih 15 do 24 meseca života.
Osetljive kontakte obolelih od morbila, potrebno je vakcinisati MMR vakcinom što pre, a najkasnije unutar 72 sata od kontakta.
Aktivna imunizacija protiv malih boginja, zaušaka i rubele sprovodi se i kod lica ženskog pola, bez prethodno stečenog imuniteta, koja planiraju trudnoću.
MMR vakcina se daje duboko subkutano ili intramuskularno u dozi od 0,5 ml u predeo deltoidne regije.
Pored opštih kontraindikacija, posebne kontraindikacije za MMR vakcinu su:
1. imunodeficijentna stanja usled malignih bolesti, terapije antimetabolicima, većim dozama kortikosteroida, alkilirajućim jedinjenjima ili radijacijom i druga stanja imunosupresije,
2. trudnoća.
Primarna vakcinacija protiv malih boginja, zaušaka i rubele sprovodi se kod dece od navršenih 12 meseci jednom dozom kombinovane žive vakcine protiv malih boginja, zaušaka i rubele – MMR vakcina (M-M-R-VaxPRO) i treba je sprovesti pravovremeno do navršenih 15 meseci života.
Revakcinacija (druga doza) protiv malih boginja, zaušaka i rubele sprovodi se primenom MMR vakcine (M-M-R-VaxPRO) pre upisa u prvi razred osnovne škole, a izuzetno u toku prvog razreda osnovne škole.
Neimunizovana i nepotpuno imunizovana lica (izuzev onih kod kojih postoje trajne kontraindikacije) treba da se vakcinišu nedostajućim dozama MMR vakcine do navršenih 18 godina života, a prema epidemiološkim indikacijama i kasnije. Minimalni razmak između davanje dve doze MMR vakcine iznosi četiri nedelje.
Aktivna imunizacija protiv malih boginja može se započeti i kod dece uzrasta od šest do 12 meseci života prema epidemiološkim indikacijama. U tom slučaju ponovna vakcinacija sprovodi se jednom dozom vakcine u uzrastu od navršenih 15 do 24 meseca života.
Osetljive kontakte obolelih od morbila, potrebno je vakcinisati MMR vakcinom što pre, a najkasnije unutar 72 sata od kontakta.
Aktivna imunizacija protiv malih boginja, zaušaka i rubele sprovodi se i kod lica ženskog pola, bez prethodno stečenog imuniteta, koja planiraju trudnoću.
MMR vakcina se daje duboko subkutano ili intramuskularno u dozi od 0,5 ml u predeo deltoidne regije.
Pored opštih kontraindikacija, posebne kontraindikacije za MMR vakcinu su:
1. imunodeficijentna stanja usled malignih bolesti, terapije antimetabolicima, većim dozama kortikosteroida, alkilirajućim jedinjenjima ili radijacijom i druga stanja imunosupresije,
2. trudnoća.
Bolesti izazvane Hemofilusom influence tip B
Hemofilus influence tipa B može se manifestovati akutnim infekcijama disajnih puteva, uglavnom kod dece do pet godina života, uzročnik je zapaljenja moždanih ovojnica –meningitisa koje mogu dovesti do teških oštećenja mozga, čak kada je i antibiotska terapija data pravovremeno. U 15-30% slučajeva meningitis izazvan ovom bakterijom praćen je neurološkim posledicama u koje spada i gubitak sluha. Ova bakterija je čest izazivač i upale pluća kod dece.
Meningitis počinje naglo sa temperaturom, povraćanjem, pospanošću, kao i ukočenošću vrata i leđa kod starije dece, a pretpostavka je da je inkubacija 2-4 dana.
HIB - hemofilus influence tip B
Aktivna imunizacija protiv oboljenja izazavanih Hemofilusom influence tip b sprovodi se kod dece uzrasta od navršenih dva meseca života.
Primarna vakcinacija se sprovodi davanjem tri doze kombinovane petova-lentne vakcine DTaP-IPV-Hib (Pentaxim), u razmacima koji ne smeju biti kraći od četiri nedelje i treba je završiti pravovremeno do navršenih šest meseci života.
Revakcinacija se sprovodi u drugoj godini života, godinu dana nakon završetka primarne serije, a najranije po isteku šest meseci davanjem jedne doze kombinovane vakcine DTaP-IPV-Hib (Pentaxim).
Kombinovana vakcina se daje intramuskularno u anterolateralni deo femora-lne regije ili deltoidni mišić, u zavisnosti od uzrasta, u količini od 0,5 ml.
Primarna vakcinacija se sprovodi davanjem tri doze kombinovane petova-lentne vakcine DTaP-IPV-Hib (Pentaxim), u razmacima koji ne smeju biti kraći od četiri nedelje i treba je završiti pravovremeno do navršenih šest meseci života.
Revakcinacija se sprovodi u drugoj godini života, godinu dana nakon završetka primarne serije, a najranije po isteku šest meseci davanjem jedne doze kombinovane vakcine DTaP-IPV-Hib (Pentaxim).
Kombinovana vakcina se daje intramuskularno u anterolateralni deo femora-lne regije ili deltoidni mišić, u zavisnosti od uzrasta, u količini od 0,5 ml.
Dečija paraliza (Poliomyelitis)
Dečja paraliza (Poliomyelitis) je zarazna bolest koju izaziva virus koji nakon unošenja u organizam može da izazove i oštećenja nervnog sistema uzrokujući i paralizu (oduzetost). Kod jedne od 200 zaraženih osoba razvija se paraliza, a kod 5-10% osoba sa paralizom dolazi do smrtnog ishoda zbog paralize mišića za disanje.
Kao „mala bolest“ karakteriše se simptomima kao što su temperatura, slabost, glavobolja, mučnina i povraćanje, a ukoliko bolest napreduje u „veliku bolest“ javljaju se jaki bolovi u mišićima i ukočenost vrata i leđa sa pojavom akutne mlitave oduzetosti, koja je karakteristična po asimetriji i koja ostavlja doživotnu invalidnost.
Bolest se javlja pojedinačno i u epidemijama, a prenosi se direktnim kontaktom, uglavnom fekalno-oralnim. Vreme od unošenja uzročnika u organizam do razvoja bolesti se kreće od 3 do 35 dana. Kod obolelih virus se izlučuje stolicom do šest nedelja od početka bolesti.
Ovo je bolest dece uzrasta do pet godina života u 80-90% slučajeva. Vakcina data u više doza daje zaštitu tokom života. Broj slučajeva dečje paralize u svetu je smanjen za 99% od 1988. godine, zahvaljujući primeni vakcine. Poslednji slučaj u Srbiji registrovan je 1996. godine.
Vakcina protiv dečije paralize (OPV ili IPV, DTaP, IPV,HIB)
Aktivna imunizacija protiv dečije paralize se sprovodi kod lica od navršena dva meseca života. Aktivna imunizacija se sprovodi inaktivisanom polio vakcinom (IPV), koja se daje kao pojedinačna vakcina ili kombinovana sa komponentama protiv drugih zaraznih bolesti u skladu sa Kalendarom imunizacije .
Primarna vakcinacija se sprovodi sa tri doze kombinovane petovalentne vakcine DTaP-IPV-Hib (Pentaxim) u razmacima koji ne smeju biti kraći od četiri nedelje (primarna serija). Aktivna imunizacija se započinje kada dete navrši dva meseca života. Primarnu seriju treba završiti pravovremeno, do navršenih šest meseci života. Kod nepotpuno imunizovanih i neimunizovanih lica starijih od šest meseci imunizacija se sprovodi primenom odgovarajuće IPV u skladu sa Kalendarom imunizacije i sažetkom karakteristika leka. Nepotpuno imunizovani primaju nedostajuće doze, a neimunizovani potpunu primarnu seriju.
Prva revakcinacija se sprovodi u drugoj godini života primenom jedne doze kombinovane petovalentne vakcine DTaP-IPV-Hib (Pentaxim), odnosno godinu dana nakon završetka primarne serije, a najranije po isteku šest meseci.
Druga revakcinacija se sprovodi primenom jedne doze pojedinačne IPV vakcine (Imovax Polio) pre upisa u prvi razred osnovne škole ili izuzetno tokom prvog razreda osnovne škole.
Neimunizovana i nepotpuno imunizovana lica treba da se vakcinišu nedostajućim dozama IPV do navršenih 18 godina života.
IPV (pojednačna i kombinovana) se daje intramuskularno u odgovarajućoj dozi (0,5 ml), u anterolateralni deo femoralne regije ili deltoidni mišić u zavisnosti od uzrasta deteta.
Dodatne aktivnosti u okviru Plana aktivnosti za održavanje statusa zemlje bez dečije paralize sprovodiće se na osnovu odluka Ministarstva zdravlja, odnosno Nacionalnog koordinacionog komiteta za održavanje statusa zemlje bez poliomijelitisa, Republičke stručne komisije za zarazne bolesti i Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut”, shodno preporukama SZO. Obavezna vanredna imunizacija protiv dečije paralize lica u okviru Plana aktivnosti za održavanje statusa zemlje bez poliomijelitisa sprovodiće se OPV ili IPV.
Primarna vakcinacija se sprovodi sa tri doze kombinovane petovalentne vakcine DTaP-IPV-Hib (Pentaxim) u razmacima koji ne smeju biti kraći od četiri nedelje (primarna serija). Aktivna imunizacija se započinje kada dete navrši dva meseca života. Primarnu seriju treba završiti pravovremeno, do navršenih šest meseci života. Kod nepotpuno imunizovanih i neimunizovanih lica starijih od šest meseci imunizacija se sprovodi primenom odgovarajuće IPV u skladu sa Kalendarom imunizacije i sažetkom karakteristika leka. Nepotpuno imunizovani primaju nedostajuće doze, a neimunizovani potpunu primarnu seriju.
Prva revakcinacija se sprovodi u drugoj godini života primenom jedne doze kombinovane petovalentne vakcine DTaP-IPV-Hib (Pentaxim), odnosno godinu dana nakon završetka primarne serije, a najranije po isteku šest meseci.
Druga revakcinacija se sprovodi primenom jedne doze pojedinačne IPV vakcine (Imovax Polio) pre upisa u prvi razred osnovne škole ili izuzetno tokom prvog razreda osnovne škole.
Neimunizovana i nepotpuno imunizovana lica treba da se vakcinišu nedostajućim dozama IPV do navršenih 18 godina života.
IPV (pojednačna i kombinovana) se daje intramuskularno u odgovarajućoj dozi (0,5 ml), u anterolateralni deo femoralne regije ili deltoidni mišić u zavisnosti od uzrasta deteta.
Dodatne aktivnosti u okviru Plana aktivnosti za održavanje statusa zemlje bez dečije paralize sprovodiće se na osnovu odluka Ministarstva zdravlja, odnosno Nacionalnog koordinacionog komiteta za održavanje statusa zemlje bez poliomijelitisa, Republičke stručne komisije za zarazne bolesti i Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut”, shodno preporukama SZO. Obavezna vanredna imunizacija protiv dečije paralize lica u okviru Plana aktivnosti za održavanje statusa zemlje bez poliomijelitisa sprovodiće se OPV ili IPV.
Veliki kašalj
Veliki kašalj je zarazna bolest disajnih puteva izazvana bakterijom. Bolest se uglavnom javlja kod beba i male dece, a lako se prenosi sa osobe na osobu kapljičnim putem. Prvi simptomi nastaju 7-10 dana nakon infe4kcije i uključuju temperaturu, curenje nosa i kašalj koji se razvija u napade kašlja koji su praćeni zacenjivanjem, a koji kod beba mogu izazvati i nedostatak vazduha. Zapaljenje pluća, konvulzije i encefalopatije su moguće komplikacije kod ove bolesti.
Oboleli su zarazni oko tri nedelje od početka kašlja ukoliko se ne leče. Bolest se sprečava imunizacijom. Zahvaljujući dugogodišnjoj primeni vakcine i visokom obuhvatu imunizacije ova bolest se registruje kroz pojedinačne slučajeve u poslednjih pet godina u Srbiji.